Jakov Matvejevič Hlitčijev (Nahičevan na Donu, 1886 – Beograd, 1963) je diplomirao na Odseku za brodogradnju Politehničkog instituta u Sankt Peterburgu 1911. godine. Radio je kao konstruktor u ruskom Admiralitetu i kao profesor na fakultetima u Sankt Peterburgu i Hersonu.

Posle Prvog svetskog rata, u talasu ruskih emigranata doselio se u Beograd, gde je uskoro postao nastavnik na Građevinskom fakultetu, držeći predavanja iz predmeta Otpornost materijala i Mehanika. U periodu neposredno posle Drugog svetskog rata, kada su doktorati bili krajnje retka pojava, vodio je i doveo do stepena doktora nauka niz perspektivnih mlađih inženjera, koji su potom predstavljali prvi talas posleratnih nastavnika na Građevinskom i Mašinskom fakultetu. Hlitčijev je sa saradnicima osnovao i Jugoslovensko društvo za mehaniku i učestvovao u organizovanju njegovih kongresa. Preskačući stepen dopisnog člana, 1955. godine izabran je za redovnog člana SANU, gde je učestvovao u radu njenog Odeljenja za tehničke nauke.

Sa profesorom Stevanom Stevovićem 1948. godine osnovao je Katedru za brodogradnju i na njoj je bio prvi predavač za predmete Teorija broda i Čvrstoća broda. Objavio je niz naučnih radova, monografiju „Poglavlja iz teorije elastičnosti”, udžbenik „Poglavlja iz proračuna brodskih konstrukcija”, itd.