Milorad Motok (Beograd, 1957) je na Mašinskom fakultetu u Beogradu diplomirao 1981, magistrirao 1988. sa tezom „Neki načini proračuna površinskih nosača brodske konstrukcije” i doktorirao 1995. godine sa disertacijom „Naponi i deformacije brodske palube oslabljene otvorom”.

Na Katedri za brodogradnju radio od 1983. godine kao asistent, a od 1996. kao docent, od 2001. kao vanredni, a od 2007. pa do 2023. godine, kada odlazi u penziju, kao redovni profesor na predmetima Čvrstoća broda i Konstrukcija broda. Najznačajnije unapređenje u nastavi za koje je zaslužan je uvođenje metode konačnih elemenata u predavanja i vežbe u okviru predmeta Čvrstoća broda.

U svom naučnom i stručnom radu bavi se različitim problemima čvrstoće brodskih konstrukcija koristeći metode teorije elastičnosti, metode konačnih elemenata i empirijsko-statističkih metoda klasifikacionih društava. Uradio je veći broj proračuna čvrstoće različitih brodskih konstrukcija i merenja i analize vibracija za potrebe domaćih brodogradilišta. Objavljivao je radove iz oblasti čvrstoće i vibracija broda u domaćim i stranim stručnim časopisima, kao i dve knjige: „Čvrstoća broda – Odabrana poglavlja statičke analize” (2005) i „Design of Contemporary Inland Waterway Vessels – The Case of the Danube River” (sa Radojčić, D., Simić, A., Momčilović, N., Friedhoff, B., 2021), za koju je dobitnik Godišnje nagrade Mašinskog fakulteta za najbolju knjigu u 2021. godini. Kao vođa ili član tima Katedre za brodogradnju je učestvovao na brojnim domaćim i međunarodnim naučno-istraživačkim projektima. Član je društva RINA i Saveta Konfederacije evropskih udruženja pomorske tehnologije (CEMT). Bio je dugogodišnji šef Katedre za brodogradnju i predsednik DBIT-a, do odlaska u penziju krajem 2023. godine.